Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Motto

Izjava dana:
08.09. 2006.: Dobila je šargopergastog miša i bordo podlošku sa cvjetnim uzorcima magnolije u stadiju pupanja 
12. 09. 2006.:Dostavljač Pizze: Došao sam ne četvrti kat po stepenicama i nisam mogao reći koliko košta
25. 09. 2006.: Ne može CD-ove za narodnjake! (čitaj: računalo se koristi za obavljanje posla; radi: spalim ti tebe, i računalo, i narodnjake skupa s tobom, računalom i narodonjacima) 
11. 10. 2006.: M. Sakoman nakon drugog gola za Hrvatsku: Pa zna se ko je postavljao travnjak ! 
21. 10. 2006.: Na njemu se vidi da nema mozga po defaultu, a još je uz to i prirodno glup 
17. 11. 2006.: Možes samo zaboraviti ono što si znao, a ono što nisi nikad znao ne možeš ni zaboravit. 
06. 12. 2006.:Oću Sterilne novine ! Kakve? Takve da ih nitko prije mene nije listo !
08. 12. 2006.:Znaš da volim biti u pravu makar morao šakama objašnjavat.
12. 12. 2006.:To ti je onak ekipa šminkica, navečer Marlboro Lights, a ujutro fali kuna za York.
22. 12. 2006.: Kolega danas ujutro: Mama jer danas veliki petak ? Mama: Ne sine veliki petak je pred uskrs !
26. 12. 2006.:
Mala Plava M.P.:Sretan ti bio svaki dan u životu.
02. 01. 2007.:Ako nema nikakvog drugog rješenja, neka ga pronađu !
26. 01. 2007.:Domoljubni: Od sisa nisam ni primjetio da ima glavu.
08. 03. 2007.:Sokol: Ima ljudi toliko dosadnih da sa njima za pet minuta izgubimo čitav dan (ne znam od kud mu to)
Nešto o meni:
Ime: Bjesomar
Prezime: Pacyentius-Vulgaris
Prebiva: Metropola ZG
Voli: Vještine (kuhanje, borilačke, sportske, plesne) kompove, nogomet, informatiku i tehniku, iz svih kutova, sve što je lijepo i što ima smisla, pričati gluposti, podjebavati, roniti, čitati knjige.
Bavi se: svim i svačim ne bi sve stalo da opiše, što je sve probavao u životu
Spol: Muško
Muzika: svi stilovi i vrste čiji smislen tonalitet po redu njeguje slušne stanice izazivajući pri tom ugodu.
Mail: bjesomar@net.hr
MSN: isti ko emajil (kada koju imam doma).
Obožava: prirodu, životinje - pogotovo divlje, tipkanje, ženska bića ljudskog roda, dobro piće i jelo, pošto ima osjetljivo nepce i jezik koji raspoznaju bogatstvo okusa, izlaz, zabava, ples, a pogotovo Veliko plavetnilo (ne samo Dinamo) more u kojem je više pod vodom nego iznad nje.
Blog
subota, srpanj 28, 2007
O da, da je Einstein bio u pravu, dokazuju i nedavni događaji na 012station blogu .
Autor bloga iznese, argumentirano svoj pogled, na nedavni događaj, najteže zrakoplovne nesreće u posljednjih deset godina, a odmah se nađu dva tri IDIOTA, koja ga prozivaju borcem za slavu ili instant zvijezdom. Ljudi ne razumiju više, kada se nešto govori zbog toga da izađe istina na vidjelo, a ne stalno i prokleto zataškavanje. Najinteresantnije je to što niti jedan od napadača ne iznosi argumente, niti istinu, nego samo nešto što je čuo, od nekoga i čemu nikada nije nazočio niti svjedočio. Predsavljaju se kao piloti, a da zrakoplov nisu vidjeli osim u filmovima, pričaju o HRZ-u, o kojem nemaju blage veze.
Mogu samo kazati, da  ta dječica, ljubomorna prije svega, mogu koliko god žele, blatiti JEDINU OSOBU koja se usudila argumentima boriti za čast i ugled pravih pilota, ali bez argumenata to je kao kada djeca u vrtiću pričaju čija mama ima veće sise. S time da jednoj od imenovanih su se sise vidle kroz prozirnu majcu, kad smo već kod sisa...

Seljaci, pozdrav domovini !
pacjent @ 12:39 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 17, 2007

--

Imaš modem, imaš upute, imaš kablove. Sve spojeno kako treba, pročitaš upute, ubaciš samo-instalirajući cd, čitaš i tipkaš sve po redu kako je navedeno. klikneš "SURFAJ" i gle čuda ne radi. Ajd ponovi, sve checkiraj WEP, napiši još jednom i gle čuda, opet ne radi.Ok, hajdmo zivkat 800-9000. Dobar dan, ovdje Jovica, kako vam mogu pomoći ? Pa imam problem, modem ne radi, onako kako bi ja želio, rekoh mu. A imate vi ADSL pušten na vašu liniju, upita muški nježni glasić. Pa mislim da imam, zbunjeno ću ja. Koji je vaš kućni broj ? Pa ovaj s kojeg zovem. Ok onda imate, a što ne valja ? Router (Zyxel 600), ne vidi dalje od Gateway-a, izustim nekako. Kako molim, pita on. Pa eto vidi do GW-a dobije uredno adresu od DHCP-a, ali ne prolazi dalje. Pa kada ste to uzeli ? Prije neki dan, rekoh mu. E pa onda morate nazvat 062900000. Tamo vam je pomoć kod prve instalacije, mi pomažemo vam kada kasnije, ne radi. A super znači Charge number pomislim. Zvrrrr, halo vođe Štef, kak vam mogu pomoć ? Pa ono modem ne radi vidi GW i dalje ne bla bla bla. A ha pa čujte moramo ga skonfigurirat. A znao sam da nešto morate, ne, opet pomislim. Pa dajte sad ukucajte ip 192.168.1.1, pa zatim vam je paswd: 0000, te zatim odite na postavke Conectionsa, pa sad testirajte. Prije nego li je test završio on je izustio: Zadnja dva testa su vam vjerojatno FAILED. E sad morate na WAN postavke, i podesite ppoe pass through na YES  i Zero Configuration na No



A save settings i gle čuda sad radi. Pa da ja sam glup, trebalo je samo proučiti manual, koji je na vidljivom mjestu i tamo sve te postavke pišu i to u virtualnom obliku. Ili za Alternativu platit 600 kuna, pa da ti dođe T-com tehničar to srediti. Dalje neću komentirati......

pacjent @ 09:50 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, srpanj 7, 2007

On je kriv za sve, pomislio sam, ugledavši prepoznatljivu butelju koja je mirno stajala u jednoj veletrgovini. Tek cijena od, neznatnih, stotinu i pedesetak kuna, odavala je da je riječ o vrhunskom uratku, domaćih vinara. Sam pogled na bocu, vratio je moja sjećanja koju godinu natrag, gdje sam kao član ekspedicije, provodio svoje vrijeme u druženju s ostatkom istovrsnih osoba iz moje tvrtke. Nekad su se takva druženja nazivala „Sindikalni izlet“ dok danas, kako ipak pripadamo zapadnjačkom i modernom svijetu, Team building, odnosno zbližavanje sa suradnicima koje, u nekim slučajevima, završi divljim općenjem s mirisom feromona u hotelskoj sobi.

Isuse bože, izustio je prijatelj, izašavši iz sobe hotelske sobe hotela A kategorije, u kojoj su prebivali dvojica iz našeg kolegija. Zar je tako strašno ? Samo gestikuliranje rukama, uz primanje za glavu, govorilo je o tome da je viđeni prizor, neprimjeren za osobe slabijeg želuca. Jedan je ležao na leđima u gaćama, s poluskinutim hlačama, iz kojih su virile dlačice, dok je drugi, na krevetu udaljenom tek nekoliko desetaka centimetara, pola s svoje glave, bio uronjen u vlastitu rigotinu s leđima prema gore. Karniša i zavjese bile su položene po cijelo sobi, koja je zaudarala na ispušene cigarete, s miješanim mirisom izbljuvka i vinskih para. Noć je doduše počela mirno, tek vrhunskim gastronomskim užitkom, koje su konobari nosili u sljedovima. Moje nepce je dakako uživalo u bogatstvu okusa, dok sam žeđ gasio mineralnom vodom. Na posljetku je stiglo to famozno vino, o kojem sam spoznaju dobio u polusatnom izlaganju voditelja našeg malog društvanca. Govorio je polako i razgovijetno, na čistom književnom, hrvatskom jeziku, s narječjem iz okolice Sarajeva, dok je nježno ljuljuškao veliku, elegantnu, čašu za crno vino, u kojoj se nalazilo vino tamne rubinske boje. Sve sam naučio o nastanku tog grožđanog soka, od branja plemenite sorte, prvotnog gacanja prpošnih djeva, koje svojim tankim nožicama udaraju temelje vinarstva, dok im grudi skakuću u ritmu gnječenja, za vrijeme prebivanja u ogromnoj bačvetini. Završna misao bila je da ta tekućina mora odležati određeno vrijeme u pravoj drvenoj bačvi. Nakon večere uputili smo se u prostoriju gdje su nas dočekale dvije plave djevojke, koje su u svojstvu animatora, trebale svakog ponaosob, trebale nagovoriti, da uzme mikrofon u ruke i zapjeva na stageu pjesmu svojih snova, uz podlogu i projeciranje teksta na na platnu. Ajde molim te, izaberi nešto, govorila mi je blondina, u mrežastim čarapama i crnoj suknjici, dok mi je uvaljivala popis pjesama. Pregledao sam štivo i rekao kako nemam pojma o glazbi. No daj ajde, ponavljala je, valjda željna da je doživim kao žensko biće u punom smislu. Na kraju sam ipak popustio, po pritiskom njenog mirisa i šamaranja duge kose. Odabrao sam pjesmicu „Za ljubav treba imat dušu“ i kazao neka me predbilježi, ali da ne želim odgovarati za uništavanje bubnjića prisutnih. Prije karaoka, imali smo neku muško žensku igru, ne mislim na parenje, nego sukobljavanje dva ljudska spola. Zanimljivo je doista, kada osjetiš prave „Zekine jade“ skakućući sa dva svezana balona na nogama, koje suparnička skupina treba što prije probušiti. Dajte ga meni, vikala je kolegica, sve dok nisam jasno vidio mliječnu stazu, jer mi je svojom četiri milimetarskom potpeticom, zakucala nogu za pod, uz nevin pogled i jedno malo „Sorry“. Tek sam tad shvatio prednost štikli kod takvih igara. Varanje! Na kraju smo ipak dobili dvoboj nad pripadnicama ljepšeg spola, no svoje osvojene nagrade smo, kao pravi kavaliri, ustupili ipak njima. Došlo je vrijeme da zapjevam, popeo sam se na binu, i pustio svoj žilet zvonki glas. Sva sreća da je tamo bio neki moderator, sa sunčanim cvikerima, koji je popravljao moju „perfektnu“ intonaciju. Sa stihovima: Za ljubav treba imat PIŠU, završio sam svoj prvi veliki scenski nastup, što je dakako izazvalo ipak osmijeh na licu glavonje, dok je ispijao već spomenuto vino. Na posljetku je, uvidjevši da smo dobra družina, otišao na počinak, uz kardinalnu jednu pogrešku. Na samom odlasku prišao je četvorici mužjaka i nevino kazao na odlasku: Ja idem, a račun vam je otvoren. Ja sam naručio još četiri butelje, dodao je prijatelj uz lagani osmjeh. Ostali smo nas četvorica, neka ekipa, dvije plavuše i moderator. Ispijali smo to vino i na kraju se ipak uputili svako u svoju sobu. Dok sam lijegao još uvijek se orila pjesma, preostale trojice i neznane ekipe. Pjevali su na sav glas.

Kasnije smo saznali što se zapravo dogodilo u sobi s početka priče. Naime, tvorac rigoletta, je došao u vidno pijanom stanju u svoju sobu, i pokušao se baciti na krevet. No kako je krevet, a boga mi i jastuk, koji se nimalo nije udubio, dok je moj cimer s punom težinom sjeo na njega, elastičan i krut spomenuti se odbio od njega, kao na trampolinu i kao Tarzan se uhvatio za zavjese koje su skupa s karnišom popustile pod vlačnim silama dragog kolege. Pridigao se i onda ipak malo laganije prilegao na krevetac, gdje je kasnije nastala i navedena freska.

pacjent @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 12, 2007
<
pacjent @ 10:44 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 7, 2007


Pošto mi se cimer, dvadeset minuta, kesio u telefonsku slušalicu, kao zadnji Majmun, mislim čemu poredba, treba samo baciti pogled na moj avatar, za vrijeme dok sam mu se žalio, kako smo mlađi kolega i ja, u znoju, jedva jedvice, donijeli novi server u sobu na trećem katu, ne mora se niti posumnjati, da ga ta pedesetak kilograma, teška metalna kutija, nije dočekala na njegovom radnom stolu. Na taj čin smo se odlučili smo se kako bi naš stariji suradnik, iz blizine moga proučiti sporni predmet, a ionako je na njegovom stolu bilo mjesta, jer mu je pokvaren klima uređaj, od njegovog računala, napravio akvarij. Dosta sam prošao zgoda, s tim cimerom iz bivše radne organizacije, s toga ne znam je li mi se više urezalo u sjećanje neandertalac iz kojeg bloga ranije, koji nam je gol uletio u hotelsku sobu, njegovo šaketanje mog ramena, pošto mu je moje hrkanje stvaralo rezonanciju u bubnjićima, ili pak moje polusatno, histerično, kucanje na vrata hotelske sobe. Kucao sam doista kao manijak, zbog posljedica ručka, s pomislima, opet neku ševi, oca mu jebem, za vrijeme dok se on u svom harekrišna modusu, vani šetkao, stapajući se s prirodom; ma tko je čuo za mobitel.

Ipak treba izdvojiti, testiranje mreže, kako smo zvali naše međusobno, pet na pet ubijanje u igricama Call of Duty i Call of Duty 2. Odjednom bi zazvonio mobitel i mili glas mojeg kolege bi upitao: Oš se klat? Odlazio bi od korisnika uz izgovor, kako moram instalirati SP4 na serveru 2K3R2, pošto imam 3 Rootkita u Registryju, a što bi moglo prouzročiti zastoj cjelokupnog mail sustava firme. Tu moju konstataciju su oni pozdravljali s odobravanjem, jer su ionako većinu radnog vremena provodili u slanju onih slatkih: Fw:Fw:, Ha,Ha, Smiješno, mailova, koji su i onako bespotrebno, zapunjavali korporativni mail server. Bili smo podijeljeni manje, više, na timove Amera i Nijemaca. U jednom trenutku kreativnosti, jedan je kolega napravio i foršpan, sa našim slikama. Naša šefica je samo znala ponekad konstatirati: Ah dečki i cure se igraju, pa kada završite, idemo raditi, i imati ćemo sastanak. Pametna i nadasve dobra žena, shvatila je da je bolje pustiti nas pola sata sat da se zajebavamo, odnosno istrošimo negativnu energiju na međusobne duele, nego da u napadu bijesa bacamo printere po korisnicima, kao što se jednom to desilo, prije COD i COD2 igrica, kada je jedna korisnica, prodavala pamet Primary adminu. Doista nismo pretjerivali, a bilo je i dosta ovako zabavnih situacija. Jednom je došla, nova ženskica u firmu, a kako kolege imaju u sobi kopirni stroj, zamolila je može li nešto iskopirati. Taman smo krenuli s igricom za vrijeme dok je ona, neke svoje birokratske pizdarje metala u stroj, kad li od jednom kolega izusti: Ma glupačo, glupa, kaj nisi vidla bombu? Sva u čudu, mlada dama se samo lagano izgubila iz sobe, popraćena pogledom kolege koji nije skužio da je preglasan, zbog svojih slušalica na glavi. Al najviše od svega su mi bile slatke one za bod, dva, pobjede u kojima su mahom stradavale tipkovnice i miševi. Bilo je bitno što više dignuti živce, pogotovo onima, koji su se suosjećali s igricom pisavši poruke tipa:Debiliiiiii, debiliiii, u chat funkciji igrice.

Ponekad stvarno zažalim što sam otišao, jer tamo je doista bila dobra ekipa, u koju nisi mogao upast, ako se barem dva puta nisi napio s nama, odnosno ako te nismo barem deset puta ubili u igrici, kao pripadnika vlastitog tima, samo zato da malo ojačaš samopouzdanje.
pacjent @ 12:53 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 5, 2007



Znam provoditi po nekoliko dana, prežderavajući se, s hranom u stilu Švedskih stolova. Nisam baš ljubitelj te fancy food kreme, jer ponekad nemam blage veze što stavljaju na te ogromne tace odnosno skrivaju ispod poklopaca grijanih posuda. Tamo je prečesta pojava, da ljudi trče i grebu po tacama, samo da onom iza slučajno ne ostane koji komad. Ponašaju se doslovno, kao da nisu jeli desetljećima. Ja ih tada samo pustim, da se potuku, pa kada dođe friško lijepo se najedem kao čovijek. U glavnom, takvi događaji su začinjeni, prelijepim dama, koje su tamo u svojstvu Hostesa. Bilo je svakakvih, od slika koje se samo kese na svaku tvoju riječ, do slatkiša s kojima možeš ozbiljno porazgovarat i dogovorit svašta. Nikako da zaboravim i jednog Imbecila kojeg sam već ranije htio oprati na jednom eventu, jer se ponaša idiotski, u stilu kao, glumim šefa zajebavam cure, a rade mi za čavle i mašem s nekim karticama, prema čemu imam osobito gađenje. Ovo napisah iz razloga što sam jučer opet imao bliske susrete sa likovima a la potrčko, koji zabriju da su velike čunke u svijetu nogometa.

pacjent @ 08:35 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 4, 2007



Znam, da je svojevremeno, naš uvaženi, velepoštovani, Gradonačelnik donirao, Veterinarskom fakultetu, neki auto, tek onako, da im se nađe. Mislim to je za njega sitniš, s obzirom kakvi novci se oko njega okreću. Tom potezu kumovalo je i suosjećanje s životinjama, jer ima prekrasnog Zlatnog retrivera, kojem je ne tako davno utvrđen tumor. Nadam se da je sad bolje. Inače kada ponekad pomislim na pse sjetim se one tragične anegdote, kada je jedna bakica dopratila svog peseka, na uspavljivanje, u jednu veterinarsku ustanovu. Tako sad, jadna, jer ipak se odvaja od kućnog ljubimca zauvijek, upita čovjeka, koji je trebao izvršiti eutanaziju ljubimca, hoće li ga išta boljeti ? A on će na to: Ma draga gospođo, ne ni slučajno. To Vam je injekcija, više onako pikica te on zaspi kao beba; pod milim bogom ništa ne osjeti. To stvarno, ne boli, tako da nemate brige. Sigurno, zapita bakica. Ma stopostotno garantiram, odgovori djelatnik. Zatim, plati ona njemu injekciju i izađe van. No kako je običaj, da se vlasniku vrati ogrlica prije uspavljivanja, a dotični to nije napravio, bakica se vratila po zaboravljenu ogrlicu i otvorila vrata taman u trenutku, kada ga je tehničar kresnuo po glavi, i to s LOPATOM. Možeš si mislit šoka, od viđenog prizora. Da je moj pas, ne znam što bi mu mogao napraviti, u afektu. Naravno dobio je zasluženo, otkaz. U glavnom poanta je da treba pazit kome se povjeravaju životinje u ruke, jer to su ipak naši kućni ljubimci.

pacjent @ 09:36 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, lipanj 1, 2007



Dobro jutro zaželio sam njoj, mjoj najdražoj, zagulivši prepucij. Ona je sjala tako čelava i usamljena. Nakon što smo se rukovali ispraznio sam mokraćni mjehur i osjetio lagano bubrenje u trenutku otresanja; tako da sam morao ipak povećati frekvenciiju trzanja imenovanog, ne bi li uz lagane uzdahe doživio stapanje sa samosviješću. Ejakulat se razlio po pločicama INKER ZAPREŠIĆ, i lagano curio po 1 milimetarskim fugama. Obrisavši svoj PICCASSO uradak lagano sam se uputio prema blagavaoni. Tamo sam si kao i inače pripremio jedan NESCAFE CLASIC topli napitak koji bi probudio i Medvjeda iz nadubljeg zimskog sna. Nakon kavanskog užitka došlo je vrijeme za uređivanje, kako već poduže vrijeme nisam iz puke ljenosti kupio najobičniji GEL za brijanje, bio sam primoran upotrijebiti GILETTE SATIN CARE, od drugih ukućana. Pa iskustvo kaže nije ni tako loše osim što koža dobije Polet Vaginalnog mirisa. Svoje neobrijano lice uredio sam sa dva do tri brza poteza MACH 3 žiletom koji je po svojim bridovima oštiji od zubarskog dijamant svrdla. Nakon što sam obrisao sa BENETTON ručnikom svoje friško obrijano lice obukao sam potkošulju na jasne brazde i stavio nešto vode na kosu ne bi li napravio milimetarski preciznu Jonn Travolta frizuru. Jedini problem kod fializiranja oblikovanja kosnih dlaka jest to što moram zalemit kosu oporabom SCHWARTZKOPF LAKA, ultra strong, a samo balzamiranje postiže se visokotemperaturnim BROWN fenom. Nakon frizure dolazi odabir odjeće i to redom: na torzo u najnoviju HRELIĆ košulju, koja se modno poklapa s mojim DOLAC trapericama. Remen DG zatežem na 7 rupicu provlačenjem jezička kroz utor i laganim pritiskom šnale. Poslije hlača stavljam na noge svoje bijele NIKE čarape na kojima je vidljivo smeđom bojom istaknut logo modne tvrtke. Noge uvlaćim u svoje MR JOSEPH crne kožne cipele na vezanje i vještim pokretom ruku sačinjavam gotovo savršenu leptir omču. Poslije obuće i djela odjeće, uzimam svoj SWATCH plastični MIKI MAUS sat kojem su kazaljke izvedene u nivou završetka prepona jadnog Mikija, tako da bolje oko može cijeli taj modni detalj, promatrati iz kuta Mikijeve erekcije. Uzimam svoju SAMSONITE torbu, stavljam RAY BAN naočale i zaključavam vrata ključem KABA 2000 sa precizno izrađenim laserskim utorima.

Pješačim do obližnje stanice gdje obično ulazim u tračno vozilo pogonjeno KONČAR elekrtomotorom. Prijevoz je uvijek udoban i u dobroj atmosferi gdje tu i tamo možeš saznati kako nečiji muževi peru svoju dragocjenu kosu sa FEMINA LACTICYD šamponom i čude se kako se slabo pjeni. Silazim na stanici i pješačim prema tvrtki bacajući malo poglede na prekrasno oblikovane ženske guzove sa lepršavim kosicama, a kratke majce tek diskreto otkrivaju savršenstvo grudi.  Kad se još tome pridodaju maskarom MEYBELINE jasno istaknute oči i glatka koža te usne nježno namazane DIOR ružem za usne, dobijemo zaista prizor za uživanje. Nađe se tu i tamo poneki lik u svojoj super fancy SWEST jaknici, koju nema ama baš nitko, a što mi naravno pokvari dobro raspoloženje.

Dolazim u tvrtku gdje samo diskretnim pogledom pozdravljam kolege klimajući glavom kao da imam PARKINSONOVU BOLEST. U svojoj radnoj sobi obično zateknem ustajali zrak te brže bolje otvaram prozor ne bi li moja pluća ipak disala. Palim računalo pregledavam MATO ARLOVIĆ EMAJL poruke i upalim dnevni tisak da shvatim što se događa oko mene. Nakon čitanja odlazim na kavu gdje me svojim prekrasnim pogledom dočeka mlada konobarica sa licem poput anđela i lavica frizurom. Po uživanju u kofeinu vraćam se na radno mjesto te laganim klikanjem miša palim MSN ne bi li koji puta s nekim razmjenio kakav "inteligentni" napis. Vrijeme brzo prođe povratak kući dođe, dižem se i odlazim bez pogovora i stida.

Kući uživam u delicijama GORENJE frižidera i priležem na mirišljavi jastuk u spavaćoj prozračenoj sobi. Uživam u snovima do jutra, a ujutro se postupak ponavlja sve do vikenda, kada uživam, osim u masturbiranju, i u prirodnim ljepotama zelenila.

pacjent @ 09:16 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
9707
Statistika
Index.hr
Nema zapisa.